domáhnuti
domáhnuti (komu) svrš. 〈prez. dòmāhnēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. domáhnuo〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
domahnuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | domahnem |
2. | domahneš |
3. | domahne |
množina | |
1. | domahnemo |
2. | domahnete |
3. | domahnu |
futur | |
jednina | |
1. | domahnut ću |
2. | domahnut ćeš |
3. | domahnut će |
množina | |
1. | domahnut ćemo |
2. | domahnut ćete |
3. | domahnut će |
aorist | |
jednina | |
1. | domahnuh |
2. | domahnu |
3. | domahnu |
množina | |
1. | domahnusmo |
2. | domahnuste |
3. | domahnuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | domahnuo sam |
2. | domahnuo si |
3. | domahnuo je |
množina | |
1. | domahnuli smo |
2. | domahnuli ste |
3. | domahnuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam domahnuo |
2. | bio si domahnuo |
3. | bio je domahnuo |
množina | |
1. | bili smo domahnuli |
2. | bili ste domahnuli |
3. | bili su domahnuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | domahni |
množina | |
1. | domahnimo |
2. | domahnite |
glagolski prilog prošli | |
domahnuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
domahnuo, domahnula, domahnulo | |
domahnuli, domahnule, domahnula |