zgnjéčiti
zgnjéčiti (što, koga) svrš. 〈prez. zgnjȇčīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. zgnjȇčen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zgnječiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | zgnječim |
2. | zgnječiš |
3. | zgnječi |
množina | |
1. | zgnječimo |
2. | zgnječite |
3. | zgnječe |
futur | |
jednina | |
1. | zgnječit ću |
2. | zgnječit ćeš |
3. | zgnječit će |
množina | |
1. | zgnječit ćemo |
2. | zgnječit ćete |
3. | zgnječit će |
aorist | |
jednina | |
1. | zgnječih |
2. | zgnječi |
3. | zgnječi |
množina | |
1. | zgnječismo |
2. | zgnječiste |
3. | zgnječiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | zgnječio sam |
2. | zgnječio si |
3. | zgnječio je |
množina | |
1. | zgnječili smo |
2. | zgnječili ste |
3. | zgnječili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zgnječio |
2. | bio si zgnječio |
3. | bio je zgnječio |
množina | |
1. | bili smo zgnječili |
2. | bili ste zgnječili |
3. | bili su zgnječili |
imperativ | |
jednina | |
2. | zgnječi |
množina | |
1. | zgnječimo |
2. | zgnječite |
glagolski prilog prošli | |
zgnječivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
zgnječio, zgnječila, zgnječilo | |
zgnječili, zgnječile, zgnječila | |
glagolski pridjev pasivni | |
zgnječen, zgnječena, zgnječeno | |
zgnječeni, zgnječene, zgnječena |