gnjȅsti
gnjȅsti (se, što) nesvrš. 〈prez. gnjètēm, prid. rad. gnjȅo/gnjȅla ž, prid. trp. gnjèten, gl. im. gnjètēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
gnjesti | |
prezent | |
jednina | |
1. | gnjetem |
2. | gnjeteš |
3. | gnjete |
množina | |
1. | gnjetemo |
2. | gnjetete |
3. | gnjetu |
futur | |
jednina | |
1. | gnjest ću |
2. | gnjest ćeš |
3. | gnjest će |
množina | |
1. | gnjest ćemo |
2. | gnjest ćete |
3. | gnjest će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | gnjetijah |
2. | gnjetijaše |
3. | gnjetijaše |
množina | |
1. | gnjetijasmo |
2. | gnjetijaste |
3. | gnjetijahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | gnjeo sam |
2. | gnjeo si |
3. | gnjeo je |
množina | |
1. | gnjeli smo |
2. | gnjeli ste |
3. | gnjeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam gnjeo |
2. | bio si gnjeo |
3. | bio je gnjeo |
množina | |
1. | bili smo gnjeli |
2. | bili ste gnjeli |
3. | bili su gnjeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | gnjeti |
množina | |
1. | gnjetimo |
2. | gnjetite |
glagolski prilog sadašnji | |
gnjetući | |
glagolski pridjev aktivni | |
gnjeo, gnjela, gnjelo | |
gnjeli, gnjele, gnjela | |
glagolski pridjev pasivni | |
gnjeten, gnjetena, gnjeteno | |
gnjeteni, gnjetene, gnjetena |
1. | (što) nabijati tako da ono što je rahlo ili rastresito dobije oblik čvršće oblikovane cjeline [gnjesti sijeno] |
2. | (se) gurati se u gomili ljudi; tiskati se |