gnjéčiti
gnjéčiti (što) nesvrš. 〈prez. gnjȇčīm, pril. sad. -čēći, gl. im. -čēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
gnječiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | gnječim |
2. | gnječiš |
3. | gnječi |
množina | |
1. | gnječimo |
2. | gnječite |
3. | gnječe |
futur | |
jednina | |
1. | gnječit ću |
2. | gnječit ćeš |
3. | gnječit će |
množina | |
1. | gnječit ćemo |
2. | gnječit ćete |
3. | gnječit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | gnječah |
2. | gnječaše |
3. | gnječaše |
množina | |
1. | gnječasmo |
2. | gnječaste |
3. | gnječahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | gnječio sam |
2. | gnječio si |
3. | gnječio je |
množina | |
1. | gnječili smo |
2. | gnječili ste |
3. | gnječili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam gnječio |
2. | bio si gnječio |
3. | bio je gnječio |
množina | |
1. | bili smo gnječili |
2. | bili ste gnječili |
3. | bili su gnječili |
imperativ | |
jednina | |
2. | gnječi |
množina | |
1. | gnječimo |
2. | gnječite |
glagolski prilog sadašnji | |
gnječeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
gnječio, gnječila, gnječilo | |
gnječili, gnječile, gnječila | |
glagolski pridjev pasivni | |
gnječen, gnječena, gnječeno | |
gnječeni, gnječene, gnječena |