Hrvatski jezični portal

srúbiti

srúbiti (što) svrš.prez. srẉbīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. srẉbljen〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
srubiti
 
prezent
jednina
1. srubim
2. srubiš
3. srubi
množina
1. srubimo
2. srubite
3. srube
 
futur
jednina
1. srubit ću
2. srubit ćeš
3. srubit će
množina
1. srubit ćemo
2. srubit ćete
3. srubit će
 
aorist
jednina
1. srubih
2. srubi
3. srubi
množina
1. srubismo
2. srubiste
3. srubiše
 
perfekt
jednina
1. srubio sam
2. srubio si
3. srubio je
množina
1. srubili smo
2. srubili ste
3. srubili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam srubio
2. bio si srubio
3. bio je srubio
množina
1. bili smo srubili
2. bili ste srubili
3. bili su srubili
 
imperativ
jednina
2. srubi
množina
1. srubimo
2. srubite
 
glagolski prilog prošli
srubivši
 
glagolski pridjev aktivni
srubio, srubila, srubilo
srubili, srubile, srubila
 
glagolski pridjev pasivni
srubljen, srubljena, srubljeno
srubljeni, srubljene, srubljena
Definicija
ekspr.
1. odrubiti, odrezati, odsjeći
2. uništiti, slistiti [srubiti neprijatelja; srubiti protivnika]
Etimologija
✧ s (a)- + v. rub, rubiti