rẉb
rẉb m 〈N mn rȕbovi〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | rub |
| G | ruba |
| D | rubu |
| A | rub |
| V | rube |
| L | rubu |
| I | rubom |
| množina | |
| N | rubovi |
| G | rubova |
| D | rubovima |
| A | rubove |
| V | rubovi |
| L | rubovima |
| I | rubovima |
Definicija
krajnji dio neke površine, ono čime ona završava, što je obrubljuje [pun do ruba; na rubu ponora; rub haljine]; kraj
Frazeologija
⃟ (biti) na rubu (čijeg) interesa donekle pobuđivati čiji interes, biti vrijedan da se tko zanima usput za koga ili što, ne biti osobito važan, ne predstavljati prvorazredan interes, ne biti u središtu pozornosti, ne biti u centru pažnje, opr. biti u žiži interesa, biti u središtu pozornosti, u centru pažnje
Etimologija
✧ prasl. *rǫbъ (rus. rub: gruba odjeća, polj. rąb: rub), lit. rumbas: obrub
