rúbiti
rúbiti (što) nesvrš. 〈prez. rẉbīm, pril. sad. rúbēći, gl. im. rúbljēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
rubiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | rubim |
2. | rubiš |
3. | rubi |
množina | |
1. | rubimo |
2. | rubite |
3. | rube |
futur | |
jednina | |
1. | rubit ću |
2. | rubit ćeš |
3. | rubit će |
množina | |
1. | rubit ćemo |
2. | rubit ćete |
3. | rubit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | rubljah |
2. | rubljaše |
3. | rubljaše |
množina | |
1. | rubljasmo |
2. | rubljaste |
3. | rubljahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | rubio sam |
2. | rubio si |
3. | rubio je |
množina | |
1. | rubili smo |
2. | rubili ste |
3. | rubili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam rubio |
2. | bio si rubio |
3. | bio je rubio |
množina | |
1. | bili smo rubili |
2. | bili ste rubili |
3. | bili su rubili |
imperativ | |
jednina | |
2. | rubi |
množina | |
1. | rubimo |
2. | rubite |
glagolski prilog sadašnji | |
rubeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
rubio, rubila, rubilo | |
rubili, rubile, rubila | |
glagolski pridjev pasivni | |
rubljen, rubljena, rubljeno | |
rubljeni, rubljene, rubljena |
1. | odsijecati, odrubljivati [rubiti glavu] |
2. | praviti, povlačiti rub; porubljivati [rubiti suknju] |