svẉći
svẉći svrš. 〈prez. svúčem, pril. pr. svẉkāvši, aor. svúkoh, prid. trp. svùčen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
svući | |
prezent | |
jednina | |
1. | svučem |
2. | svučeš |
3. | svuče |
množina | |
1. | svučemo |
2. | svučete |
3. | svuku |
futur | |
jednina | |
1. | svući ću |
2. | svući ćeš |
3. | svući će |
množina | |
1. | svući ćemo |
2. | svući ćete |
3. | svući će |
aorist | |
jednina | |
1. | svukoh |
2. | svuče |
3. | svuče |
množina | |
1. | svukosmo |
2. | svukoste |
3. | svukoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | svukao sam |
2. | svukao si |
3. | svukao je |
množina | |
1. | svukli smo |
2. | svukli ste |
3. | svukli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam svukao |
2. | bio si svukao |
3. | bio je svukao |
množina | |
1. | bili smo svukli |
2. | bili ste svukli |
3. | bili su svukli |
imperativ | |
jednina | |
2. | svuci |
množina | |
1. | svucimo |
2. | svucite |
glagolski prilog prošli | |
svukavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
svukao, svukla, svuklo | |
svukli, svukle, svukla | |
glagolski pridjev pasivni | |
svučen, svučena, svučeno | |
svučeni, svučene, svučena |
1. | (što) skinuti odjeću, dio odjeće, opr. obući |
2. | (se) a. razodjenuti se, skinuti odjeću b. zamijeniti nošnju ili uniformu građanskim odijelom (svećenika, vojnika itd.) |