vẉći
vẉći (se) nesvrš. 〈prez. vúčem (se), pril. sad. vúkūći (se), imp. vúci (se), prid. rad. vẉkao/vẉkla (se) ž, prid. trp. vùčen, gl. im. vúčēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
vući | |
prezent | |
jednina | |
1. | vučem |
2. | vučeš |
3. | vuče |
množina | |
1. | vučemo |
2. | vučete |
3. | vuku |
futur | |
jednina | |
1. | vući ću |
2. | vući ćeš |
3. | vući će |
množina | |
1. | vući ćemo |
2. | vući ćete |
3. | vući će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | vucijah |
2. | vucijaše |
3. | vucijaše |
množina | |
1. | vucijasmo |
2. | vucijaste |
3. | vucijahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | vukao sam |
2. | vukao si |
3. | vukao je |
množina | |
1. | vukli smo |
2. | vukli ste |
3. | vukli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam vukao |
2. | bio si vukao |
3. | bio je vukao |
množina | |
1. | bili smo vukli |
2. | bili ste vukli |
3. | bili su vukli |
imperativ | |
jednina | |
2. | vuci |
množina | |
1. | vucimo |
2. | vucite |
glagolski prilog sadašnji | |
vukući | |
glagolski pridjev aktivni | |
vukao, vukla, vuklo | |
vukli, vukle, vukla | |
glagolski pridjev pasivni | |
vučen, vučena, vučeno | |
vučeni, vučene, vučena |
1. | (što, koga) povlačiti ne odvajajući od površine [vući po zemlji; vući po vodi] |
2. | činiti da se tko kreće na silu, protiv svoje volje, voditi silom, nagovarati |
3. | nositi što teško ili nepraktično uza se, ne moći se riješiti čega [vući bolest dugo bolovati] |
4. | a. upotrebom snage činiti da što iz čega izađe; izvlačiti, vaditi b. sisati, crpsti [vući vodu] |
5. | a. potezati, povlačiti ostavljajući trag, obilježavati crte b. pomicati figuru u šahu [vući lovca; vući kraljicu] |
6. | privlačiti, djelovati privlačeći |
7. | raditi neprekidno, teško, naporno; mučiti se |
8. | (se) teško, sporo se kretati |
9. | pružati se, protezati se (u dužinu) |
10. | skitati se, smucati se, usp. vucarati se |
11. | povlačiti se, previše dugo se otezati, odugovlačiti se, trajati |
12. | (se, s kim) pejor. živjeti u nedoličnoj vezi ili gubiti vrijeme u takvoj vezi [vukla se s njim pet godina] |
13. | strujiti s jedne strane, prodirati, osjećati se kao struja zraka u zatvorenoj prostoriji [propuh vuče; odavde vuče = s ove strane jako vuče] |
14. | (se) ostati nakon čega, biti ostatak, biti ono što je bez potrebe ostalo (umjesto da se nađe na pravome mjestu, da se upotrijebi, posluži svrsi, pojede itd.) [pojedi to kruha da se ne vuče]; povlačiti se |