òbūći
òbūći (koga, što, se) svrš. 〈prez. obúčem (se), pril. pr. òbūkāvši (se), prid. rad. òbūkao (se), prid. trp. obùčen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
obući | |
prezent | |
jednina | |
1. | obučem |
2. | obučeš |
3. | obuče |
množina | |
1. | obučemo |
2. | obučete |
3. | obuku |
futur | |
jednina | |
1. | obući ću |
2. | obući ćeš |
3. | obući će |
množina | |
1. | obući ćemo |
2. | obući ćete |
3. | obući će |
aorist | |
jednina | |
1. | obukoh |
2. | obuče |
3. | obuče |
množina | |
1. | obukosmo |
2. | obukoste |
3. | obukoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | obukao sam |
2. | obukao si |
3. | obukao je |
množina | |
1. | obukli smo |
2. | obukli ste |
3. | obukli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam obukao |
2. | bio si obukao |
3. | bio je obukao |
množina | |
1. | bili smo obukli |
2. | bili ste obukli |
3. | bili su obukli |
imperativ | |
jednina | |
2. | obuci |
množina | |
1. | obucimo |
2. | obucite |
glagolski prilog prošli | |
obukavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
obukao, obukla, obuklo | |
obukli, obukle, obukla | |
glagolski pridjev pasivni | |
obučen, obučena, obučeno | |
obučeni, obučene, obučena |