Hrvatski jezični portal

òbūći

òbūći (koga, što, se) svrš.prez. obúčem (se), pril. pr. òbūkāvši (se), prid. rad. òbūkao (se), prid. trp. obùčen〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
obući
 
prezent
jednina
1. obučem
2. obučeš
3. obuče
množina
1. obučemo
2. obučete
3. obuku
 
futur
jednina
1. obući ću
2. obući ćeš
3. obući će
množina
1. obući ćemo
2. obući ćete
3. obući će
 
aorist
jednina
1. obukoh
2. obuče
3. obuče
množina
1. obukosmo
2. obukoste
3. obukoše
 
perfekt
jednina
1. obukao sam
2. obukao si
3. obukao je
množina
1. obukli smo
2. obukli ste
3. obukli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam obukao
2. bio si obukao
3. bio je obukao
množina
1. bili smo obukli
2. bili ste obukli
3. bili su obukli
 
imperativ
jednina
2. obuci
množina
1. obucimo
2. obucite
 
glagolski prilog prošli
obukavši
 
glagolski pridjev aktivni
obukao, obukla, obuklo
obukli, obukle, obukla
 
glagolski pridjev pasivni
obučen, obučena, obučeno
obučeni, obučene, obučena
Definicija
odjenuti (se), staviti (na koga ili na sebe) odjeću; zaodjenuti (se)
Onomastika
pr. (nadimačka): Obùčina (Zagreb i okolica, Primorje), Obùćina (180, Gospić, Lika, Banovina, Posavina)
Etimologija
prasl. i stsl. obuti: obući, obuti (rus. obút': obuti, polj. obuć) ← o (b)- + *uti, lit. auti: obuti ≃ lat. ind-uere