póstojati
póstojati () nesvrš. 〈prez. -jīm, pril. sad. -jēći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| postojati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | postojim |
| 2. | postojiš |
| 3. | postoji |
| množina | |
| 1. | postojimo |
| 2. | postojite |
| 3. | postoje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | postojat ću |
| 2. | postojat ćeš |
| 3. | postojat će |
| množina | |
| 1. | postojat ćemo |
| 2. | postojat ćete |
| 3. | postojat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | postojah |
| 2. | postojaše |
| 3. | postojaše |
| množina | |
| 1. | postojasmo |
| 2. | postojaste |
| 3. | postojahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | postojao sam |
| 2. | postojao si |
| 3. | postojao je |
| množina | |
| 1. | postojali smo |
| 2. | postojali ste |
| 3. | postojali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam postojao |
| 2. | bio si postojao |
| 3. | bio je postojao |
| množina | |
| 1. | bili smo postojali |
| 2. | bili ste postojali |
| 3. | bili su postojali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | postoji |
| množina | |
| 1. | postojimo |
| 2. | postojite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| postojeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| postojao, postojala, postojalo | |
| postojali, postojale, postojala | |
