póstojati
póstojati () nesvrš. 〈prez. -jīm, pril. sad. -jēći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
postojati | |
prezent | |
jednina | |
1. | postojim |
2. | postojiš |
3. | postoji |
množina | |
1. | postojimo |
2. | postojite |
3. | postoje |
futur | |
jednina | |
1. | postojat ću |
2. | postojat ćeš |
3. | postojat će |
množina | |
1. | postojat ćemo |
2. | postojat ćete |
3. | postojat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | postojah |
2. | postojaše |
3. | postojaše |
množina | |
1. | postojasmo |
2. | postojaste |
3. | postojahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | postojao sam |
2. | postojao si |
3. | postojao je |
množina | |
1. | postojali smo |
2. | postojali ste |
3. | postojali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam postojao |
2. | bio si postojao |
3. | bio je postojao |
množina | |
1. | bili smo postojali |
2. | bili ste postojali |
3. | bili su postojali |
imperativ | |
jednina | |
2. | postoji |
množina | |
1. | postojimo |
2. | postojite |
glagolski prilog sadašnji | |
postojeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
postojao, postojala, postojalo | |
postojali, postojale, postojala |