ambijentírati
ambijentírati (što, koga) dv. 〈prez. ambijèntīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
ambijentirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | ambijentiram |
2. | ambijentiraš |
3. | ambijentira |
množina | |
1. | ambijentiramo |
2. | ambijentirate |
3. | ambijentiraju |
futur | |
jednina | |
1. | ambijentirat ću |
2. | ambijentirat ćeš |
3. | ambijentirat će |
množina | |
1. | ambijentirat ćemo |
2. | ambijentirat ćete |
3. | ambijentirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | ambijentirah |
2. | ambijentiraše |
3. | ambijentiraše |
množina | |
1. | ambijentirasmo |
2. | ambijentiraste |
3. | ambijentirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | ambijentirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | ambijentirao sam |
2. | ambijentirao si |
3. | ambijentirao je |
množina | |
1. | ambijentirali smo |
2. | ambijentirali ste |
3. | ambijentirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ambijentirao |
2. | bio si ambijentirao |
3. | bio je ambijentirao |
množina | |
1. | bili smo ambijentirali |
2. | bili ste ambijentirali |
3. | bili su ambijentirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | ambijentiraj |
množina | |
1. | ambijentirajmo |
2. | ambijentirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
ambijentirajući | |
glagolski prilog prošli | |
ambijentiravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
ambijentirao, ambijentirala, ambijentiralo | |
ambijentirali, ambijentirale, ambijentirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
ambijentiran, ambijentirana, ambijentirano | |
ambijentirani, ambijentirane, ambijentirana |
1. | smjestiti/smještati na prikladan način u neki ambijent, (u)činiti da bude u skladu s ambijentom, uklopiti/uklapati u ambijent |
2. | umj. odrediti/određivati, utvrditi ambijent neke slike (otkuda je stigla, što predstavlja i sl.) |