dréčati
dréčati () nesvrš. 〈prez. -čīm, pril. sad. -čēći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
drečati | |
prezent | |
jednina | |
1. | drečim |
2. | drečiš |
3. | dreči |
množina | |
1. | drečimo |
2. | drečite |
3. | dreče |
futur | |
jednina | |
1. | drečat ću |
2. | drečat ćeš |
3. | drečat će |
množina | |
1. | drečat ćemo |
2. | drečat ćete |
3. | drečat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | drečah |
2. | drečaše |
3. | drečaše |
množina | |
1. | drečasmo |
2. | drečaste |
3. | drečahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | drečao sam |
2. | drečao si |
3. | drečao je |
množina | |
1. | drečali smo |
2. | drečali ste |
3. | drečali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam drečao |
2. | bio si drečao |
3. | bio je drečao |
množina | |
1. | bili smo drečali |
2. | bili ste drečali |
3. | bili su drečali |
imperativ | |
jednina | |
2. | dreči |
množina | |
1. | drečimo |
2. | drečite |
glagolski prilog sadašnji | |
drečeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
drečao, drečala, drečalo | |
drečali, drečale, drečala |
1. | pejor. razg. vikati, jaukati, derati se (ob. o djeci) |
2. | prodorno se glasati (o životinjama) |
3. | pretjerano se isticati jakom, upadljivom bojom, biti pretjerano upadljiv prema boji ili bojama okoline |