dúhati
dúhati (, komu) nesvrš. 〈prez. dẉšēm, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
duhati | |
prezent | |
jednina | |
1. | dušem |
2. | dušeš |
3. | duše |
množina | |
1. | dušemo |
2. | dušete |
3. | dušu |
futur | |
jednina | |
1. | duhat ću |
2. | duhat ćeš |
3. | duhat će |
množina | |
1. | duhat ćemo |
2. | duhat ćete |
3. | duhat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | duhah |
2. | duhaše |
3. | duhaše |
množina | |
1. | duhasmo |
2. | duhaste |
3. | duhahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | duhao sam |
2. | duhao si |
3. | duhao je |
množina | |
1. | duhali smo |
2. | duhali ste |
3. | duhali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam duhao |
2. | bio si duhao |
3. | bio je duhao |
množina | |
1. | bili smo duhali |
2. | bili ste duhali |
3. | bili su duhali |
imperativ | |
jednina | |
2. | duši |
množina | |
1. | dušimo |
2. | dušite |
glagolski prilog sadašnji | |
dušući | |
glagolski pridjev aktivni | |
duhao, duhala, duhalo | |
duhali, duhale, duhala |
1. | pustiti dah svjesno i s potrebnom energijom (npr. da drugi ispita svježinu ili miris) |
2. | puhnuti (o vjetru i povjetarcu), usp. puhati |