púhati
púhati nesvrš. 〈prez. pẉšēm, pril. sad. púšūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
puhati | |
prezent | |
jednina | |
1. | pušem |
2. | pušeš |
3. | puše |
množina | |
1. | pušemo |
2. | pušete |
3. | pušu |
futur | |
jednina | |
1. | puhat ću |
2. | puhat ćeš |
3. | puhat će |
množina | |
1. | puhat ćemo |
2. | puhat ćete |
3. | puhat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | puhah |
2. | puhaše |
3. | puhaše |
množina | |
1. | puhasmo |
2. | puhaste |
3. | puhahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | puhao sam |
2. | puhao si |
3. | puhao je |
množina | |
1. | puhali smo |
2. | puhali ste |
3. | puhali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam puhao |
2. | bio si puhao |
3. | bio je puhao |
množina | |
1. | bili smo puhali |
2. | bili ste puhali |
3. | bili su puhali |
imperativ | |
jednina | |
2. | puši |
množina | |
1. | pušimo |
2. | pušite |
glagolski prilog sadašnji | |
pušući | |
glagolski pridjev aktivni | |
puhao, puhala, puhalo | |
puhali, puhale, puhala |
1. | () pokretati struju zraka u slabijem ili jačem kretanju (o vjetru) [jako puhati; slabo puhati; lagano puhati] |
2. | (što, u što) slati iz usta ili kroz nos jaku struju zraka bez namjere ili s namjerom da se što napuni [puhati nos; puhati svijeću] |
3. | pren. ljutiti se šuteći, očitovati unutrašnji nemir i nezadovoljstvo |