Hrvatski jezični portal

púhati

púhati nesvrš.prez. pẉšēm, pril. sad. púšūći, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
puhati
 
prezent
jednina
1. pušem
2. pušeš
3. puše
množina
1. pušemo
2. pušete
3. pušu
 
futur
jednina
1. puhat ću
2. puhat ćeš
3. puhat će
množina
1. puhat ćemo
2. puhat ćete
3. puhat će
 
imperfekt
jednina
1. puhah
2. puhaše
3. puhaše
množina
1. puhasmo
2. puhaste
3. puhahu
 
perfekt
jednina
1. puhao sam
2. puhao si
3. puhao je
množina
1. puhali smo
2. puhali ste
3. puhali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam puhao
2. bio si puhao
3. bio je puhao
množina
1. bili smo puhali
2. bili ste puhali
3. bili su puhali
 
imperativ
jednina
2. puši
množina
1. pušimo
2. pušite
 
glagolski prilog sadašnji
pušući
 
glagolski pridjev aktivni
puhao, puhala, puhalo
puhali, puhale, puhala
Definicija
1. () pokretati struju zraka u slabijem ili jačem kretanju (o vjetru) [jako puhati; slabo puhati; lagano puhati]
2. (što, u što) slati iz usta ili kroz nos jaku struju zraka bez namjere ili s namjerom da se što napuni [puhati nos; puhati svijeću]
3. pren. ljutiti se šuteći, očitovati unutrašnji nemir i nezadovoljstvo
Frazeologija
puhati na visoko pucati na visoko, v. pucati1 Δ;
puhati s kime u iste diple (u jedan rog, u istu tikvu) pejor. potpuno se slagati s kim, imati isto mišljenje, iste nazore;
puhati u balon podvrgnuti se testu alkoholiziranosti kao vozač;
puhati u (prazne) šake, dlanove ostati bez ičega;
puše propuh je (ob. kao upozorenje)
Onomastika
pr. (nadimačka i prema zanimanju): Pùāč (270, Požega, Slavonija), Pùača (230, Knin, Donji Lapac, Slavonija), Pùalić (Donji Lapac, Knin), Pùhāč (100, Koprivnica, Ðurđevac), Pùhača (Vrbovec, Dvor, Vojnić), Pùhāk (Zagreb, Zaprešić), Púhalo (280, Samobor, Zagreb, Koprivnica, Otočac), Puhálović (180, Zadar, Dalmacija), Pùhalj (Buzet, Istra)
Etimologija
prasl. *puxati (slov. puhati, češ. puchati)