čȅškati
čȅškati (što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| češkati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | češkam |
| 2. | češkaš |
| 3. | češka |
| množina | |
| 1. | češkamo |
| 2. | češkate |
| 3. | češkaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | češkat ću |
| 2. | češkat ćeš |
| 3. | češkat će |
| množina | |
| 1. | češkat ćemo |
| 2. | češkat ćete |
| 3. | češkat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | češkah |
| 2. | češkaše |
| 3. | češkaše |
| množina | |
| 1. | češkasmo |
| 2. | češkaste |
| 3. | češkahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | češkao sam |
| 2. | češkao si |
| 3. | češkao je |
| množina | |
| 1. | češkali smo |
| 2. | češkali ste |
| 3. | češkali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam češkao |
| 2. | bio si češkao |
| 3. | bio je češkao |
| množina | |
| 1. | bili smo češkali |
| 2. | bili ste češkali |
| 3. | bili su češkali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | češkaj |
| množina | |
| 1. | češkajmo |
| 2. | češkajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| češkajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| češkao, češkala, češkalo | |
| češkali, češkale, češkala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| češkan, češkana, češkano | |
| češkani, češkane, češkana | |
Definicija
lagano češati
Etimologija
✧ vidi čèšati
