Hrvatski jezični portal

cȑta

cȑta ž 〈G mn cȓtā〉

Izvedeni oblici
jednina
N crta
G crte
D crti
A crtu
V crto
L crti
I crtom
množina
N crte
G crta
D crtama
A crte
V crte
L crtama
I crtama
Definicija
1. ostvaren ili zamišljen trag koji ostavlja sredstvo za pisanje
2. stvarni ili zamišljeni potez koji dijeli što od čega [povući crtu (pod što) završiti bavljenje čime, učiniti kraj nečemu što se dugo razmatra, što se vuče kao problem, što se zavlači i sl.]
3. svojstvo ili osobina [karakterna crta; imati ružnu crtu imati lošu narav, loš karakter]; obilježje, oznaka
4. v. linija (1) [na crti, neol. prema: na liniji čega, na crti mišljenja svoga prethodnika, na način mišljenja prethodnika, misliti kao prethodnik]
5. vojn. bojni red, fronta [boriti se na prvoj crti; iza neprijateljskih crta]
6. mat. jednodimenzionalna osnovna geometrijska tvorevina [ravna crta; zakrivljena crta]
7. lingv. znak za stanku (—), odjeljivanje, izdvajanje, suprotstavljanje i izostavljanje dijela riječi, rečenice i sl.
Sintagma
blage crte (lica) nježno lice;
crta života hiromantska crta u općem crtovlju dlana svake osobe;
isprekidana crta prom. oznaka na cesti koja označuje slobodno preticanje;
izlomljena crta crta koja oblikuje kutove;
prva crta obrane vojn. na bojištu neposredna sučeljenost s neprijateljem; bojišnica;
puna crta prom. bijela crta iscrtana na cesti koja zabranjuje preticanje
Frazeologija
u glavnim crtama sažeto, ukratko, (reći) bitno
Etimologija
prasl. *čьrta (stsl. črъtati: urezati, rus. čertá: crta) ← ie. *kert-: rezati (lit. kirsti: udarati, skr. krtis: nož)