ulòviti
ulòviti (se) svrš. 〈prez. ùlovīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. ùlovljen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
uloviti | |
prezent | |
jednina | |
1. | ulovim |
2. | uloviš |
3. | ulovi |
množina | |
1. | ulovimo |
2. | ulovite |
3. | ulove |
futur | |
jednina | |
1. | ulovit ću |
2. | ulovit ćeš |
3. | ulovit će |
množina | |
1. | ulovit ćemo |
2. | ulovit ćete |
3. | ulovit će |
aorist | |
jednina | |
1. | ulovih |
2. | ulovi |
3. | ulovi |
množina | |
1. | ulovismo |
2. | uloviste |
3. | uloviše |
perfekt | |
jednina | |
1. | ulovio sam |
2. | ulovio si |
3. | ulovio je |
množina | |
1. | ulovili smo |
2. | ulovili ste |
3. | ulovili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ulovio |
2. | bio si ulovio |
3. | bio je ulovio |
množina | |
1. | bili smo ulovili |
2. | bili ste ulovili |
3. | bili su ulovili |
imperativ | |
jednina | |
2. | ulovi |
množina | |
1. | ulovimo |
2. | ulovite |
glagolski prilog prošli | |
ulovivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
ulovio, ulovila, ulovilo | |
ulovili, ulovile, ulovila | |
glagolski pridjev pasivni | |
ulovljen, ulovljena, ulovljeno | |
ulovljeni, ulovljene, ulovljena |
1. | (što) uhvatiti ili ubiti u lovu (divljač); upecati (ribu) |
2. | (što) pren. vještinom steći, dobiti |
3. | a. (koga) trčeći stići b. (koga u čemu) uspjeti čuti ili vidjeti; zateći [ulovili smo ga u krađi] |
4. | a. (se) upasti u zamku b. pren. upasti u proturječje |