lòviti
lòviti (koga, što) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -vēći, gl. im. -vljēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
loviti | |
prezent | |
jednina | |
1. | lovim |
2. | loviš |
3. | lovi |
množina | |
1. | lovimo |
2. | lovite |
3. | love |
futur | |
jednina | |
1. | lovit ću |
2. | lovit ćeš |
3. | lovit će |
množina | |
1. | lovit ćemo |
2. | lovit ćete |
3. | lovit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | lovljah |
2. | lovljaše |
3. | lovljaše |
množina | |
1. | lovljasmo |
2. | lovljaste |
3. | lovljahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | lovio sam |
2. | lovio si |
3. | lovio je |
množina | |
1. | lovili smo |
2. | lovili ste |
3. | lovili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam lovio |
2. | bio si lovio |
3. | bio je lovio |
množina | |
1. | bili smo lovili |
2. | bili ste lovili |
3. | bili su lovili |
imperativ | |
jednina | |
2. | lovi |
množina | |
1. | lovimo |
2. | lovite |
glagolski prilog sadašnji | |
loveći | |
glagolski pridjev aktivni | |
lovio, lovila, lovilo | |
lovili, lovile, lovila | |
glagolski pridjev pasivni | |
lovljen, lovljena, lovljeno | |
lovljeni, lovljene, lovljena |
1. | hvatati ili ubijati životinje u prirodi |
2. | pren. a. paziti da što ne promakne, nastojati se kome približiti ili što dobiti [loviti muža] b. tražiti koga da ga se uhapsi [loviti čovjeka] c. pren. nastojati pridobiti što; tražiti |