ugíbati
ugíbati () nesvrš. 〈prez. ùgībām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ugibati | |
prezent | |
jednina | |
1. | ugibam |
2. | ugibaš |
3. | ugiba |
množina | |
1. | ugibamo |
2. | ugibate |
3. | ugibaju |
futur | |
jednina | |
1. | ugibat ću |
2. | ugibat ćeš |
3. | ugibat će |
množina | |
1. | ugibat ćemo |
2. | ugibat ćete |
3. | ugibat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | ugibah |
2. | ugibaše |
3. | ugibaše |
množina | |
1. | ugibasmo |
2. | ugibaste |
3. | ugibahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | ugibao sam |
2. | ugibao si |
3. | ugibao je |
množina | |
1. | ugibali smo |
2. | ugibali ste |
3. | ugibali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ugibao |
2. | bio si ugibao |
3. | bio je ugibao |
množina | |
1. | bili smo ugibali |
2. | bili ste ugibali |
3. | bili su ugibali |
imperativ | |
jednina | |
2. | ugibaj |
množina | |
1. | ugibajmo |
2. | ugibajte |
glagolski prilog sadašnji | |
ugibajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
ugibao, ugibala, ugibalo | |
ugibali, ugibale, ugibala |