učìniti se
učìniti se (komu) svrš. 〈prez. ùčinīm se, pril. pr. -īvši se, prid. trp. ùčinjen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
učiniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | učinim |
2. | učiniš |
3. | učini |
množina | |
1. | učinimo |
2. | učinite |
3. | učine |
futur | |
jednina | |
1. | učinit ću |
2. | učinit ćeš |
3. | učinit će |
množina | |
1. | učinit ćemo |
2. | učinit ćete |
3. | učinit će |
aorist | |
jednina | |
1. | učinih |
2. | učini |
3. | učini |
množina | |
1. | učinismo |
2. | učiniste |
3. | učiniše |
perfekt | |
jednina | |
1. | učinio sam |
2. | učinio si |
3. | učinio je |
množina | |
1. | učinili smo |
2. | učinili ste |
3. | učinili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam učinio |
2. | bio si učinio |
3. | bio je učinio |
množina | |
1. | bili smo učinili |
2. | bili ste učinili |
3. | bili su učinili |
imperativ | |
jednina | |
2. | učini |
množina | |
1. | učinimo |
2. | učinite |
glagolski prilog prošli | |
učinivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
učinio, učinila, učinilo | |
učinili, učinile, učinila | |
glagolski pridjev pasivni | |
učinjen, učinjena, učinjeno | |
učinjeni, učinjene, učinjena |
1. | prikazati se u mašti, ostaviti dojam onoga što nije ili tko nije [učinilo mi se da je to Mirko; učinilo mi se da će sve biti u redu (a kad tamo...)] |
2. | razg. praviti se [učiniti se lud] |