učìniti
učìniti (što) svrš. 〈prez. ùčinīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùčinjen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| učiniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | učinim |
| 2. | učiniš |
| 3. | učini |
| množina | |
| 1. | učinimo |
| 2. | učinite |
| 3. | učine |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | učinit ću |
| 2. | učinit ćeš |
| 3. | učinit će |
| množina | |
| 1. | učinit ćemo |
| 2. | učinit ćete |
| 3. | učinit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | učinih |
| 2. | učini |
| 3. | učini |
| množina | |
| 1. | učinismo |
| 2. | učiniste |
| 3. | učiniše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | učinio sam |
| 2. | učinio si |
| 3. | učinio je |
| množina | |
| 1. | učinili smo |
| 2. | učinili ste |
| 3. | učinili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam učinio |
| 2. | bio si učinio |
| 3. | bio je učinio |
| množina | |
| 1. | bili smo učinili |
| 2. | bili ste učinili |
| 3. | bili su učinili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | učini |
| množina | |
| 1. | učinimo |
| 2. | učinite |
| glagolski prilog prošli | |
| učinivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| učinio, učinila, učinilo | |
| učinili, učinile, učinila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| učinjen, učinjena, učinjeno | |
| učinjeni, učinjene, učinjena | |
Definicija
| 1. | a. napraviti kakvu radnju; uraditi [učiniti korak] b. obaviti kakav posao; načiniti |
| 2. | kakvom radnjom stvoriti nove činjenice; napraviti [učiniti budalu (od koga)] |
| 3. | uštaviti (kožu) |
Frazeologija
⃟ učiniti dojam ostaviti dojam, napraviti dojam, dojmiti se koga;
učiniti po volji (komu) udovoljiti komu, poslušati ga;
učiniti se (lud, pametan itd.) praviti se;
učiniti zlo nanijeti zlo (komu);
učiniti zulum (komu) jez. knjiž. napraviti nepravdu, nanijeti zlo
učiniti po volji (komu) udovoljiti komu, poslušati ga;
učiniti se (lud, pametan itd.) praviti se;
učiniti zlo nanijeti zlo (komu);
učiniti zulum (komu) jez. knjiž. napraviti nepravdu, nanijeti zlo
