utemeljívati
utemeljívati (što) nesvrš. 〈prez. utemèljujēm, pril. sad. utemèljujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| utemeljivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | utemeljujem |
| 2. | utemeljuješ |
| 3. | utemeljuje |
| množina | |
| 1. | utemeljujemo |
| 2. | utemeljujete |
| 3. | utemeljuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | utemeljivat ću |
| 2. | utemeljivat ćeš |
| 3. | utemeljivat će |
| množina | |
| 1. | utemeljivat ćemo |
| 2. | utemeljivat ćete |
| 3. | utemeljivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | utemeljivah |
| 2. | utemeljivaše |
| 3. | utemeljivaše |
| množina | |
| 1. | utemeljivasmo |
| 2. | utemeljivaste |
| 3. | utemeljivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | utemeljivao sam |
| 2. | utemeljivao si |
| 3. | utemeljivao je |
| množina | |
| 1. | utemeljivali smo |
| 2. | utemeljivali ste |
| 3. | utemeljivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam utemeljivao |
| 2. | bio si utemeljivao |
| 3. | bio je utemeljivao |
| množina | |
| 1. | bili smo utemeljivali |
| 2. | bili ste utemeljivali |
| 3. | bili su utemeljivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | utemeljuj |
| množina | |
| 1. | utemeljujmo |
| 2. | utemeljujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| utemeljujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| utemeljivao, utemeljivala, utemeljivalo | |
| utemeljivali, utemeljivale, utemeljivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| utemeljivan, utemeljivana, utemeljivano | |
| utemeljivani, utemeljivane, utemeljivana | |
Etimologija
✧ vidi utemèljiti
