Hrvatski jezični portal

utemèljiti

utemèljiti (što) svrš.prez. utèmeljīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. utèmeljen〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
utemeljiti
 
prezent
jednina
1. utemeljim
2. utemeljiš
3. utemelji
množina
1. utemeljimo
2. utemeljite
3. utemelje
 
futur
jednina
1. utemeljit ću
2. utemeljit ćeš
3. utemeljit će
množina
1. utemeljit ćemo
2. utemeljit ćete
3. utemeljit će
 
aorist
jednina
1. utemeljih
2. utemelji
3. utemelji
množina
1. utemeljismo
2. utemeljiste
3. utemeljiše
 
perfekt
jednina
1. utemeljio sam
2. utemeljio si
3. utemeljio je
množina
1. utemeljili smo
2. utemeljili ste
3. utemeljili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam utemeljio
2. bio si utemeljio
3. bio je utemeljio
množina
1. bili smo utemeljili
2. bili ste utemeljili
3. bili su utemeljili
 
imperativ
jednina
2. utemelji
množina
1. utemeljimo
2. utemeljite
 
glagolski prilog prošli
utemeljivši
 
glagolski pridjev aktivni
utemeljio, utemeljila, utemeljilo
utemeljili, utemeljile, utemeljila
 
glagolski pridjev pasivni
utemeljen, utemeljena, utemeljeno
utemeljeni, utemeljene, utemeljena
Definicija
1. postaviti temelje čemu; osnovati
2. čvrsto zasnovati, dati solidne temelje, dati dobre argumente (o kakvom tekstu, tvrdnjama itd.)