ùteći
ùteći (se) svrš. 〈prez. utèčēm/ùteknēm (se), pril. pr. ùtekāvši (se), prid. rad. ùtekao (se)〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
uteći | |
prezent | |
jednina | |
1. | uteknem / utečem |
2. | utekneš / utečeć |
3. | utekne / uteče |
množina | |
1. | uteknemo / utečemo |
2. | uteknete / utečete |
3. | uteknu / uteku |
futur | |
jednina | |
1. | uteći ću |
2. | uteći ćeš |
3. | uteći će |
množina | |
1. | uteći ćemo |
2. | uteći ćete |
3. | uteći će |
aorist | |
jednina | |
1. | utekoh |
2. | uteče |
3. | uteče |
množina | |
1. | utekosmo |
2. | utekoste |
3. | utekoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | utekao sam |
2. | utekao si |
3. | utekao je |
množina | |
1. | utekli smo |
2. | utekli ste |
3. | utekli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam utekao |
2. | bio si utekao |
3. | bio je utekao |
množina | |
1. | bili smo utekli |
2. | bili ste utekli |
3. | bili su utekli |
imperativ | |
jednina | |
2. | utekni / uteci |
množina | |
1. | uteknimo / utecimo |
2. | uteknite / utecite |
glagolski prilog prošli | |
utekavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
utekao, utekla, uteklo | |
utekli, utekle, utekla | |
glagolski pridjev pasivni | |
utečen, utečena, utečeno | |
utečeni, utečene, utečena |
1. | () skloniti se bježeći, pobjeći od koga, umaknuti komu |
2. | (se komu, čemu) a. naći utočište, skloniti se kod koga, zatražiti pomoć b. poduzeti nešto tražeći izlaz iz teškoća; pribjeći čemu |