tȅći
tȅći () nesvrš. 〈prez. (1. l. jd) tèčēm, (3. l. mn) tèkū, impf. tècijāh/tèčāh, imp. tèci, prid. rad. tȅkao, pril. sad. tèkūći, gl. im. tèčēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
teći | |
prezent | |
jednina | |
1. | tečem |
2. | tečeš |
3. | teče |
množina | |
1. | tečemo |
2. | tečete |
3. | teku |
futur | |
jednina | |
1. | teći ću |
2. | teći ćeš |
3. | teći će |
množina | |
1. | teći ćemo |
2. | teći ćete |
3. | teći će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | tecijah / tečah |
2. | tecijaše / tečaše |
3. | tecijaše / tečaše |
množina | |
1. | tecijasmo / tečasmo |
2. | tecijaste / tečaste |
3. | tecijahu / tečahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | tekao sam |
2. | tekao si |
3. | tekao je |
množina | |
1. | tekli smo |
2. | tekli ste |
3. | tekli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam tekao |
2. | bio si tekao |
3. | bio je tekao |
množina | |
1. | bili smo tekli |
2. | bili ste tekli |
3. | bili su tekli |
imperativ | |
jednina | |
2. | teci |
množina | |
1. | tecimo |
2. | tecite |
glagolski prilog sadašnji | |
tekući | |
glagolski pridjev aktivni | |
tekao, tekla, teklo | |
tekli, tekle, tekla |
1. | a. neprekidno se kretati od izvora prema ušću (o rijeci, potoku) b. kretati se poput tekućine, kao tekućina |
2. | obilno padati (o kiši), lijevati, liti; slijevati se (o suzama i znoju) |
3. | pren. a. neprekidno i nezadrživo prolaziti, nastavljati se, protjecati (o vremenu, životu) b. odmicati od početka prema kraju, biti u toku (vremenski); održavati se kroz neko vrijeme, trajati |
4. | ići glatko, bez zastoja, bez zapinjanja, nastavljati se jedno za drugim; nizati se, trajati |
5. | pren. pristizati redovno (prihod) |
6. | stjecati |