zaròniti
zaròniti svrš. 〈prez. zàronīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. zàronjen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zaroniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | zaronim |
2. | zaroniš |
3. | zaroni |
množina | |
1. | zaronimo |
2. | zaronite |
3. | zarone |
futur | |
jednina | |
1. | zaronit ću |
2. | zaronit ćeš |
3. | zaronit će |
množina | |
1. | zaronit ćemo |
2. | zaronit ćete |
3. | zaronit će |
aorist | |
jednina | |
1. | zaronih |
2. | zaroni |
3. | zaroni |
množina | |
1. | zaronismo |
2. | zaroniste |
3. | zaroniše |
perfekt | |
jednina | |
1. | zaronio sam |
2. | zaronio si |
3. | zaronio je |
množina | |
1. | zaronili smo |
2. | zaronili ste |
3. | zaronili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zaronio |
2. | bio si zaronio |
3. | bio je zaronio |
množina | |
1. | bili smo zaronili |
2. | bili ste zaronili |
3. | bili su zaronili |
imperativ | |
jednina | |
2. | zaroni |
množina | |
1. | zaronimo |
2. | zaronite |
glagolski prilog prošli | |
zaronivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
zaronio, zaronila, zaronilo | |
zaronili, zaronile, zaronila | |
glagolski pridjev pasivni | |
zaronjen, zaronjena, zaronjeno | |
zaronjeni, zaronjene, zaronjena |
1. | () ući cijelim tijelom preko glave u vodu; uroniti, zagnjuriti |
2. | (u što) pren. sasvim se usredotočiti; udubiti se |