Hrvatski jezični portal

ròniti

ròniti () nesvrš.prez. -īm, pril. sad. rònēći, gl. im. rònjēnje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
roniti
 
prezent
jednina
1. ronim
2. roniš
3. roni
množina
1. ronimo
2. ronite
3. rone
 
futur
jednina
1. ronit ću
2. ronit ćeš
3. ronit će
množina
1. ronit ćemo
2. ronit ćete
3. ronit će
 
imperfekt
jednina
1. ronjah
2. ronjaše
3. ronjaše
množina
1. ronjasmo
2. ronjaste
3. ronjahu
 
perfekt
jednina
1. ronio sam
2. ronio si
3. ronio je
množina
1. ronili smo
2. ronili ste
3. ronili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam ronio
2. bio si ronio
3. bio je ronio
množina
1. bili smo ronili
2. bili ste ronili
3. bili su ronili
 
imperativ
jednina
2. roni
množina
1. ronimo
2. ronite
 
glagolski prilog sadašnji
roneći
 
glagolski pridjev aktivni
ronio, ronila, ronilo
ronili, ronile, ronila
Definicija
1. a. plivati ispod površine vode, gnjuriti u vodi [roniti na dah] b. zadržati se pod vodom uz pomoć opreme koja omogućuje disanje
2. (što) razarati djelovanjem vode; podlokavati, odronjavati
Frazeologija
roniti (gorke) suze jako plakati, gorko plakati;
tiha voda brijeg roni mirna i staložena osoba učini više od one koja mnogo priča ili galami
Etimologija
prasl. *roniti (rus. roníć: ispustiti, polj. ronić) ≃ stvnjem. rinnan: teći, trčati