klòniti se
klòniti se nesvrš. 〈prez. klònīm se, pril. sad. klònēći se, gl. im. klonjēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
kloniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | klonim |
2. | kloniš |
3. | kloni |
množina | |
1. | klonimo |
2. | klonite |
3. | klone |
futur | |
jednina | |
1. | klonit ću |
2. | klonit ćeš |
3. | klonit će |
množina | |
1. | klonit ćemo |
2. | klonit ćete |
3. | klonit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | klonjah |
2. | klonjaše |
3. | klonjaše |
množina | |
1. | klonjasmo |
2. | klonjaste |
3. | klonjahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | klonio sam |
2. | klonio si |
3. | klonio je |
množina | |
1. | klonili smo |
2. | klonili ste |
3. | klonili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam klonio |
2. | bio si klonio |
3. | bio je klonio |
množina | |
1. | bili smo klonili |
2. | bili ste klonili |
3. | bili su klonili |
imperativ | |
jednina | |
2. | kloni |
množina | |
1. | klonimo |
2. | klonite |
glagolski prilog sadašnji | |
kloneći | |
glagolski pridjev aktivni | |
klonio, klonila, klonilo | |
klonili, klonile, klonila |
1. | (koga, čega) izbjegavati |
2. | (čemu), v. priklanjati (se) (ob. o Suncu) [Sunce se klonilo zapadu]; zalaziti, zapadati |