prìklanjati
prìklanjati (što, koga, se) nesvrš. 〈prez. prìklanjām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
priklanjati | |
prezent | |
jednina | |
1. | priklanjam |
2. | priklanjaš |
3. | priklanja |
množina | |
1. | priklanjamo |
2. | priklanjate |
3. | priklanjaju |
futur | |
jednina | |
1. | priklanjat ću |
2. | priklanjat ćeš |
3. | priklanjat će |
množina | |
1. | priklanjat ćemo |
2. | priklanjat ćete |
3. | priklanjat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | priklanjah |
2. | priklanjaše |
3. | priklanjaše |
množina | |
1. | priklanjasmo |
2. | priklanjaste |
3. | priklanjahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | priklanjao sam |
2. | priklanjao si |
3. | priklanjao je |
množina | |
1. | priklanjali smo |
2. | priklanjali ste |
3. | priklanjali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam priklanjao |
2. | bio si priklanjao |
3. | bio je priklanjao |
množina | |
1. | bili smo priklanjali |
2. | bili ste priklanjali |
3. | bili su priklanjali |
imperativ | |
jednina | |
2. | priklanjaj |
množina | |
1. | priklanjajmo |
2. | priklanjajte |
glagolski prilog sadašnji | |
priklanjajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
priklanjao, priklanjala, priklanjalo | |
priklanjali, priklanjale, priklanjala |