končèto
končèto m
Definicija
| 1. | (mn) duhovite i alegorijske igre i dosjetke riječima koje u barok. poeziji prepoznajemo kao maniru gomilanja baroknih tropa i figura (Tesauro) |
| 2. | pojam u koji se u 15, 16. i 17. st. pretvorio neoplatonistički pojam ideje a. prema renesansnoj i manirističkoj teoriji umjetnosti (Zuccari, Tesauro, Gracirn) k. najprije nastaje u našem duhu kao idejna predodžba, unutrašnji crtež, božanska slika stvari b. prema H. Bergsonu to je svijet slika što stalno djeluje u nama, a kojeg percipiraju i iskazuju samo umjetnici |
Etimologija
✧ tal. concetto, v. koncept
