pògnuti
pògnuti (što, se) svrš. 〈prez. pȍgnēm (se), pril. pr. -ūvši (se), imp. pògni (se), prid. trp. pògnūt〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
pognuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | pognem |
2. | pogneš |
3. | pogne |
množina | |
1. | pognemo |
2. | pognete |
3. | pognu |
futur | |
jednina | |
1. | pognut ću |
2. | pognut ćeš |
3. | pognut će |
množina | |
1. | pognut ćemo |
2. | pognut ćete |
3. | pognut će |
aorist | |
jednina | |
1. | pognuh |
2. | pognu |
3. | pognu |
množina | |
1. | pognusmo |
2. | pognuste |
3. | pognuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | pognuo sam |
2. | pognuo si |
3. | pognuo je |
množina | |
1. | pognuli smo |
2. | pognuli ste |
3. | pognuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pognuo |
2. | bio si pognuo |
3. | bio je pognuo |
množina | |
1. | bili smo pognuli |
2. | bili ste pognuli |
3. | bili su pognuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | pogni |
množina | |
1. | pognimo |
2. | pognite |
glagolski prilog prošli | |
pognuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
pognuo, pognula, pognulo | |
pognuli, pognule, pognula | |
glagolski pridjev pasivni | |
pognut, pognuta, pognuto | |
pognuti, pognute, pognuta |