nàgnuti
nàgnuti (se) svrš. 〈prez. nȁgnēm (se), pril. pr. -ūvši (se), prid. trp. nàgnūt, gl. im. nagnúće〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nagnuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | nagnem |
2. | nagneš |
3. | nagne |
množina | |
1. | nagnemo |
2. | nagnete |
3. | nagnu |
futur | |
jednina | |
1. | nagnut ću |
2. | nagnut ćeš |
3. | nagnut će |
množina | |
1. | nagnut ćemo |
2. | nagnut ćete |
3. | nagnut će |
aorist | |
jednina | |
1. | nagnuh |
2. | nagnu |
3. | nagnu |
množina | |
1. | nagnusmo |
2. | nagnuste |
3. | nagnuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | nagnuo sam |
2. | nagnuo si |
3. | nagnuo je |
množina | |
1. | nagnuli smo |
2. | nagnuli ste |
3. | nagnuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nagnuo |
2. | bio si nagnuo |
3. | bio je nagnuo |
množina | |
1. | bili smo nagnuli |
2. | bili ste nagnuli |
3. | bili su nagnuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | nagni |
množina | |
1. | nagnimo |
2. | nagnite |
glagolski prilog prošli | |
nagnuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
nagnuo, nagnula, nagnulo | |
nagnuli, nagnule, nagnula | |
glagolski pridjev pasivni | |
nagnut, nagnuta, nagnuto | |
nagnuti, nagnute, nagnuta |
1. | (koga, što) dati kosi pravac čemu, dovesti što u kos položaj; nakriviti |
2. | (se) a. doći u kos položaj; nakriviti se b. sagnuti glavu preko čega (ograde, prozora i sl.) |
3. | () ob. u vezi s glagolom bježati u zn. početi [nagne bježati počne bježati, dade se u bijeg] |