polòviti2
polòviti2 (koga, što) svrš. 〈prez. pòlovīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòlovljen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
poloviti | |
prezent | |
jednina | |
1. | polovim |
2. | poloviš |
3. | polovi |
množina | |
1. | polovimo |
2. | polovite |
3. | polove |
futur | |
jednina | |
1. | polovit ću |
2. | polovit ćeš |
3. | polovit će |
množina | |
1. | polovit ćemo |
2. | polovit ćete |
3. | polovit će |
aorist | |
jednina | |
1. | polovih |
2. | polovi |
3. | polovi |
množina | |
1. | polovismo |
2. | poloviste |
3. | poloviše |
perfekt | |
jednina | |
1. | polovio sam |
2. | polovio si |
3. | polovio je |
množina | |
1. | polovili smo |
2. | polovili ste |
3. | polovili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam polovio |
2. | bio si polovio |
3. | bio je polovio |
množina | |
1. | bili smo polovili |
2. | bili ste polovili |
3. | bili su polovili |
imperativ | |
jednina | |
2. | polovi |
množina | |
1. | polovimo |
2. | polovite |
glagolski prilog prošli | |
polovivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
polovio, polovila, polovilo | |
polovili, polovile, polovila | |
glagolski pridjev pasivni | |
polovljen, polovljena, polovljeno | |
polovljeni, polovljene, polovljena |