premòtati
premòtati (što) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. prȅmotān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
premotati | |
prezent | |
jednina | |
1. | premotam |
2. | premotaš |
3. | premota |
množina | |
1. | premotamo |
2. | premotate |
3. | premotaju |
futur | |
jednina | |
1. | premotat ću |
2. | premotat ćeš |
3. | premotat će |
množina | |
1. | premotat ćemo |
2. | premotat ćete |
3. | premotat će |
aorist | |
jednina | |
1. | premotah |
2. | premota |
3. | premota |
množina | |
1. | premotasmo |
2. | premotaste |
3. | premotaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | premotao sam |
2. | premotao si |
3. | premotao je |
množina | |
1. | premotali smo |
2. | premotali ste |
3. | premotali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam premotao |
2. | bio si premotao |
3. | bio je premotao |
množina | |
1. | bili smo premotali |
2. | bili ste premotali |
3. | bili su premotali |
imperativ | |
jednina | |
2. | premotaj |
množina | |
1. | premotajmo |
2. | premotajte |
glagolski prilog prošli | |
premotavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
premotao, premotala, premotalo | |
premotali, premotale, premotala | |
glagolski pridjev pasivni | |
premotan, premotana, premotano | |
premotani, premotane, premotana |