mòtati
mòtati (što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, prid. trp. mȍtān, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
motati | |
prezent | |
jednina | |
1. | motam |
2. | motaš |
3. | mota |
množina | |
1. | motamo |
2. | motate |
3. | motaju |
futur | |
jednina | |
1. | motat ću |
2. | motat ćeš |
3. | motat će |
množina | |
1. | motat ćemo |
2. | motat ćete |
3. | motat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | motah |
2. | motaše |
3. | motaše |
množina | |
1. | motasmo |
2. | motaste |
3. | motahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | motao sam |
2. | motao si |
3. | motao je |
množina | |
1. | motali smo |
2. | motali ste |
3. | motali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam motao |
2. | bio si motao |
3. | bio je motao |
množina | |
1. | bili smo motali |
2. | bili ste motali |
3. | bili su motali |
imperativ | |
jednina | |
2. | motaj |
množina | |
1. | motajmo |
2. | motajte |
glagolski prilog sadašnji | |
motajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
motao, motala, motalo | |
motali, motale, motala | |
glagolski pridjev pasivni | |
motan, motana, motano | |
motani, motane, motana |
1. | obavijati oko čega nit (konac, pređu, i sl.); namatati, namotavati |
2. | a. okretati ukrug, kružiti čime ili oko čega b. uvijati (5) [motati cigaretu; motati duhan duhan u papiriću oblikovati kao cigaretu]; uvijati, vrtjeti, zavijati |
3. | pren. zavaravati, obmanjivati, prikriveno raditi, petljati, spletkariti itd. |