prevíjati
prevíjati (što, koga, se) nesvrš. 〈prez. prèvījām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
previjati | |
prezent | |
jednina | |
1. | previjam |
2. | previjaš |
3. | previja |
množina | |
1. | previjamo |
2. | previjate |
3. | previjaju |
futur | |
jednina | |
1. | previjat ću |
2. | previjat ćeš |
3. | previjat će |
množina | |
1. | previjat ćemo |
2. | previjat ćete |
3. | previjat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | previjah |
2. | previjaše |
3. | previjaše |
množina | |
1. | previjasmo |
2. | previjaste |
3. | previjahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | previjao sam |
2. | previjao si |
3. | previjao je |
množina | |
1. | previjali smo |
2. | previjali ste |
3. | previjali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam previjao |
2. | bio si previjao |
3. | bio je previjao |
množina | |
1. | bili smo previjali |
2. | bili ste previjali |
3. | bili su previjali |
imperativ | |
jednina | |
2. | previjaj |
množina | |
1. | previjajmo |
2. | previjajte |
glagolski prilog sadašnji | |
previjajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
previjao, previjala, previjalo | |
previjali, previjale, previjala | |
glagolski pridjev pasivni | |
previjan, previjana, previjano | |
previjani, previjane, previjana |