odùzēti
odùzēti (što, koga, komu, se) svrš. 〈prez. ȍduzmēm (se), imp. odùzmi (se), pril. pr. -ēvši (se), prid. rad. ȍduzeo (se)〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
oduzeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | oduzmem |
2. | oduzmeš |
3. | oduzme |
množina | |
1. | oduzmemo |
2. | oduzmete |
3. | oduzmu |
futur | |
jednina | |
1. | oduzet ću |
2. | oduzet ćeš |
3. | oduzet će |
množina | |
1. | oduzet ćemo |
2. | oduzet ćete |
3. | oduzet će |
aorist | |
jednina | |
1. | oduzeh |
2. | oduze |
3. | oduze |
množina | |
1. | oduzesmo |
2. | oduzeste |
3. | oduzeše |
perfekt | |
jednina | |
1. | oduzeo sam |
2. | oduzeo si |
3. | oduzeo je |
množina | |
1. | oduzeli smo |
2. | oduzeli ste |
3. | oduzeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam oduzeo |
2. | bio si oduzeo |
3. | bio je oduzeo |
množina | |
1. | bili smo oduzeli |
2. | bili ste oduzeli |
3. | bili su oduzeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | oduzmi |
množina | |
1. | oduzmimo |
2. | oduzmite |
glagolski prilog prošli | |
oduzevši | |
glagolski pridjev aktivni | |
oduzeo, oduzela, oduzelo | |
oduzeli, oduzele, oduzela | |
glagolski pridjev pasivni | |
oduzet, oduzeta, oduzeto | |
oduzeti, oduzete, oduzeta |
1. | (koga, što) uzeti što ili koga kome protiv njegove volje; oteti, lišiti |
2. | (koga, što) a. izvaditi iz veće cjeline b. mat. veći broj umanjiti za manji, izvršiti radnju oduzimanja, od većeg broja odbiti manji; odbiti, suptrahirati |
3. | (se) pren. ukočiti se, paralizirati se, prestati funkcionirati (o jeziku i udovima) [oduzela mi se ruka/noga/jezik] |