ograđívati
ograđívati (što, se) nesvrš. 〈prez. ogràđujēm (se), pril. sad. ogràđujūći (se), gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ograđivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ograđujem |
| 2. | ograđuješ |
| 3. | ograđuje |
| množina | |
| 1. | ograđujemo |
| 2. | ograđujete |
| 3. | ograđuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ograđivat ću |
| 2. | ograđivat ćeš |
| 3. | ograđivat će |
| množina | |
| 1. | ograđivat ćemo |
| 2. | ograđivat ćete |
| 3. | ograđivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ograđivah |
| 2. | ograđivaše |
| 3. | ograđivaše |
| množina | |
| 1. | ograđivasmo |
| 2. | ograđivaste |
| 3. | ograđivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ograđivao sam |
| 2. | ograđivao si |
| 3. | ograđivao je |
| množina | |
| 1. | ograđivali smo |
| 2. | ograđivali ste |
| 3. | ograđivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ograđivao |
| 2. | bio si ograđivao |
| 3. | bio je ograđivao |
| množina | |
| 1. | bili smo ograđivali |
| 2. | bili ste ograđivali |
| 3. | bili su ograđivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ograđuj |
| množina | |
| 1. | ograđujmo |
| 2. | ograđujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ograđujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ograđivao, ograđivala, ograđivalo | |
| ograđivali, ograđivale, ograđivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ograđivan, ograđivana, ograđivano | |
| ograđivani, ograđivane, ograđivana | |
Etimologija
✧ vidi ográditi
