ojađívati
ojađívati (koga) nesvrš. 〈prez. ojàđujēm, pril. sad. ojàđujūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ojađivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | ojađujem |
2. | ojađuješ |
3. | ojađuje |
množina | |
1. | ojađujemo |
2. | ojađujete |
3. | ojađuju |
futur | |
jednina | |
1. | ojađivat ću |
2. | ojađivat ćeš |
3. | ojađivat će |
množina | |
1. | ojađivat ćemo |
2. | ojađivat ćete |
3. | ojađivat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | ojađivah |
2. | ojađivaše |
3. | ojađivaše |
množina | |
1. | ojađivasmo |
2. | ojađivaste |
3. | ojađivahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | ojađivao sam |
2. | ojađivao si |
3. | ojađivao je |
množina | |
1. | ojađivali smo |
2. | ojađivali ste |
3. | ojađivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ojađivao |
2. | bio si ojađivao |
3. | bio je ojađivao |
množina | |
1. | bili smo ojađivali |
2. | bili ste ojađivali |
3. | bili su ojađivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | ojađuj |
množina | |
1. | ojađujmo |
2. | ojađujte |
glagolski prilog sadašnji | |
ojađujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
ojađivao, ojađivala, ojađivalo | |
ojađivali, ojađivale, ojađivala | |
glagolski pridjev pasivni | |
ojađivan, ojađivana, ojađivano | |
ojađivani, ojađivane, ojađivana |