Hrvatski jezični portal

òpćiti

òpćiti (s kim) nesvrš.prez. -īm, pril. sad. -ćēći, gl. im. -ćēnje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
općiti
 
prezent
jednina
1. općim
2. općiš
3. opći
množina
1. općimo
2. općite
3. opće
 
futur
jednina
1. općit ću
2. općit ćeš
3. općit će
množina
1. općit ćemo
2. općit ćete
3. općit će
 
imperfekt
jednina
1. općah
2. općaše
3. općaše
množina
1. općasmo
2. općaste
3. općahu
 
perfekt
jednina
1. općio sam
2. općio si
3. općio je
množina
1. općili smo
2. općili ste
3. općili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam općio
2. bio si općio
3. bio je općio
množina
1. bili smo općili
2. bili ste općili
3. bili su općili
 
imperativ
jednina
2. opći
množina
1. općimo
2. općite
 
glagolski prilog sadašnji
općeći
 
glagolski pridjev aktivni
općio, općila, općilo
općili, općile, općila
Definicija
ophoditi se, održavati odnose, komunicirati [spolno općiti održavati intimne odnose]