òpćiti
òpćiti (s kim) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -ćēći, gl. im. -ćēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| općiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | općim |
| 2. | općiš |
| 3. | opći |
| množina | |
| 1. | općimo |
| 2. | općite |
| 3. | opće |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | općit ću |
| 2. | općit ćeš |
| 3. | općit će |
| množina | |
| 1. | općit ćemo |
| 2. | općit ćete |
| 3. | općit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | općah |
| 2. | općaše |
| 3. | općaše |
| množina | |
| 1. | općasmo |
| 2. | općaste |
| 3. | općahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | općio sam |
| 2. | općio si |
| 3. | općio je |
| množina | |
| 1. | općili smo |
| 2. | općili ste |
| 3. | općili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam općio |
| 2. | bio si općio |
| 3. | bio je općio |
| množina | |
| 1. | bili smo općili |
| 2. | bili ste općili |
| 3. | bili su općili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | opći |
| množina | |
| 1. | općimo |
| 2. | općite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| općeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| općio, općila, općilo | |
| općili, općile, općila | |
Definicija
ophoditi se, održavati odnose, komunicirati [spolno općiti održavati intimne odnose]
Etimologija
✧ vidi ȍpćī
