Hrvatski jezični portal

ȍpćī

ȍpćī prid.

Izvedeni oblici
Pozitiv
 
muški rod
jednina
N opći
G općeg / općega
D općem / općemu
A općeg / općega / opći
V opći
L općem / općemu
I općim
množina
N opći
G općih
D općim / općima
A opće
V opći
L općim / općima
I općim / općima
 
srednji rod
jednina
N opće
G općeg / općega
D općem / općemu
A opće
V opće
L općem / općemu
I općim
množina
N opća
G općih
D općim / općima
A opća
V opća
L općim / općima
I općim / općima
 
ženski rod
jednina
N opća
G opće
D općoj
A opću
V opća
L općoj
I općom
množina
N opća
G općih
D općim / općima
A opće
V opće
L općim / općima
I općim / općima
Definicija
1. a. koji je potpuno ili gotovo potpuno univerzalan, koji se odnosi na sve [opće obrazovanje]; skupni, zajednički, generalan b. koji nije ograničen ili specijaliziran [opće znanje] c. koji se odnosi na pojavu u cjelini [opća slika]; glavni, osnovni, bitni
2. koji je prevladavajući [opće mišljenje o tom problemu]; uobičajen
3. koji uključuje sve pojedine slučajeve u skupini i zanemaruje razlike [opći dojam]
4. a. koji je zadovoljavajući u praktičnoj primjeni [vozilo opće namjene]; širok b. koji je široko upotrebljiv [govoriti u općim terminima]; općenit
Sintagma
opća kemija znanstv. dio kemije koji se bavi zakonitostima i teorijama o građi tvari i kemijskim promjenama;
opći broj mat. naziv za bilo koji broj; u algebri se prikazuje malim slovom (npr. x, a, b itd.)
Etimologija
prasl. *obьtjь (polj. obcy, rus. óbščij) ≃ *obъ, v. o (I)