mòriti
mòriti (koga, što) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -rēći, gl. im. -rēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
moriti | |
prezent | |
jednina | |
1. | morim |
2. | moriš |
3. | mori |
množina | |
1. | morimo |
2. | morite |
3. | more |
futur | |
jednina | |
1. | morit ću |
2. | morit ćeš |
3. | morit će |
množina | |
1. | morit ćemo |
2. | morit ćete |
3. | morit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | morah |
2. | moraše |
3. | moraše |
množina | |
1. | morasmo |
2. | moraste |
3. | morahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | morio sam |
2. | morio si |
3. | morio je |
množina | |
1. | morili smo |
2. | morili ste |
3. | morili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam morio |
2. | bio si morio |
3. | bio je morio |
množina | |
1. | bili smo morili |
2. | bili ste morili |
3. | bili su morili |
imperativ | |
jednina | |
2. | mori |
množina | |
1. | morimo |
2. | morite |
glagolski prilog sadašnji | |
moreći | |
glagolski pridjev aktivni | |
morio, morila, morilo | |
morili, morile, morila | |
glagolski pridjev pasivni | |
moren, morena, moreno | |
moreni, morene, morena |
1. | ubijati, zatirati [moriti (koga) glađu], usp. pomoriti |
2. | mučiti (ob. o tuzi, brigama, nevoljama) |