nàgrtati
nàgrtati (, što) nesvrš. 〈prez. nàgrćēm, imp. nàgrći, pril. sad. nàgrćūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nagrtati | |
prezent | |
jednina | |
1. | nagrćem |
2. | nagrćeš |
3. | nagrće |
množina | |
1. | nagrćemo |
2. | nagrćete |
3. | nagrću |
futur | |
jednina | |
1. | nagrtat ću |
2. | nagrtat ćeš |
3. | nagrtat će |
množina | |
1. | nagrtat ćemo |
2. | nagrtat ćete |
3. | nagrtat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | nagrtah |
2. | nagrtaše |
3. | nagrtaše |
množina | |
1. | nagrtasmo |
2. | nagrtaste |
3. | nagrtahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | nagrtao sam |
2. | nagrtao si |
3. | nagrtao je |
množina | |
1. | nagrtali smo |
2. | nagrtali ste |
3. | nagrtali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nagrtao |
2. | bio si nagrtao |
3. | bio je nagrtao |
množina | |
1. | bili smo nagrtali |
2. | bili ste nagrtali |
3. | bili su nagrtali |
imperativ | |
jednina | |
2. | nagrći |
množina | |
1. | nagrćimo |
2. | nagrćite |
glagolski prilog sadašnji | |
nagrćući | |
glagolski pridjev aktivni | |
nagrtao, nagrtala, nagrtalo | |
nagrtali, nagrtale, nagrtala | |
glagolski pridjev pasivni | |
nagrtan, nagrtana, nagrtano | |
nagrtani, nagrtane, nagrtana |