Hrvatski jezični portal

nakániti

nakániti (, se) svrš.prez. nàkānīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. rad. nakánio (se)〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
nakaniti
 
prezent
jednina
1. nakanim
2. nakaniš
3. nakani
množina
1. nakanimo
2. nakanite
3. nakane
 
futur
jednina
1. nakanit ću
2. nakanit ćeš
3. nakanit će
množina
1. nakanit ćemo
2. nakanit ćete
3. nakanit će
 
aorist
jednina
1. nakanih
2. nakani
3. nakani
množina
1. nakanismo
2. nakaniste
3. nakaniše
 
perfekt
jednina
1. nakanio sam
2. nakanio si
3. nakanio je
množina
1. nakanili smo
2. nakanili ste
3. nakanili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam nakanio
2. bio si nakanio
3. bio je nakanio
množina
1. bili smo nakanili
2. bili ste nakanili
3. bili su nakanili
 
imperativ
jednina
2. nakani
množina
1. nakanimo
2. nakanite
 
glagolski prilog prošli
nakanivši
 
glagolski pridjev aktivni
nakanio, nakanila, nakanilo
nakanili, nakanile, nakanila
Definicija
odlučiti (se), imati namjeru učiniti što; namjeravati
Etimologija
✧ na- + v. kaniti