Hrvatski jezični portal

kániti

kániti (što) nesvrš.prez. kȃnīm, pril. sad. -nēći, gl. im. -njēnje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
kaniti
 
prezent
jednina
1. kanim
2. kaniš
3. kani
množina
1. kanimo
2. kanite
3. kane
 
futur
jednina
1. kanit ću
2. kanit ćeš
3. kanit će
množina
1. kanit ćemo
2. kanit ćete
3. kanit će
 
imperfekt
jednina
1. kanjah
2. kanjaše
3. kanjaše
množina
1. kanjasmo
2. kanjaste
3. kanjahu
 
perfekt
jednina
1. kanio sam
2. kanio si
3. kanio je
množina
1. kanili smo
2. kanili ste
3. kanili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam kanio
2. bio si kanio
3. bio je kanio
množina
1. bili smo kanili
2. bili ste kanili
3. bili su kanili
 
imperativ
jednina
2. kani
množina
1. kanimo
2. kanite
 
glagolski prilog sadašnji
kaneći
 
glagolski pridjev aktivni
kanio, kanila, kanilo
kanili, kanile, kanila
Definicija
namjeravati što učiniti, imati nakanu
Etimologija
prasl. *kaniri (slov. kaniti, stčeš. kaniti sě) ≃ v. konac2, po-čęti (prasl. *kon-/čen-/kan-)