nakániti
nakániti (, se) svrš. 〈prez. nàkānīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. rad. nakánio (se)〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nakaniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | nakanim |
2. | nakaniš |
3. | nakani |
množina | |
1. | nakanimo |
2. | nakanite |
3. | nakane |
futur | |
jednina | |
1. | nakanit ću |
2. | nakanit ćeš |
3. | nakanit će |
množina | |
1. | nakanit ćemo |
2. | nakanit ćete |
3. | nakanit će |
aorist | |
jednina | |
1. | nakanih |
2. | nakani |
3. | nakani |
množina | |
1. | nakanismo |
2. | nakaniste |
3. | nakaniše |
perfekt | |
jednina | |
1. | nakanio sam |
2. | nakanio si |
3. | nakanio je |
množina | |
1. | nakanili smo |
2. | nakanili ste |
3. | nakanili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nakanio |
2. | bio si nakanio |
3. | bio je nakanio |
množina | |
1. | bili smo nakanili |
2. | bili ste nakanili |
3. | bili su nakanili |
imperativ | |
jednina | |
2. | nakani |
množina | |
1. | nakanimo |
2. | nakanite |
glagolski prilog prošli | |
nakanivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
nakanio, nakanila, nakanilo | |
nakanili, nakanile, nakanila |