lȅći
lȅći () svrš. 〈prez. lȅgnēm, pril. pr. lȅgāvši, imp. lȅzi, prid. rad. lȅgao〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
leći | |
prezent | |
jednina | |
1. | legnem |
2. | legneš |
3. | legne |
množina | |
1. | legnemo |
2. | legnete |
3. | legnu |
futur | |
jednina | |
1. | leći ću |
2. | leći ćeš |
3. | leći će |
množina | |
1. | leći ćemo |
2. | leći ćete |
3. | leći će |
aorist | |
jednina | |
1. | legoh |
2. | leže |
3. | leže |
množina | |
1. | legosmo |
2. | legoste |
3. | legoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | legao sam |
2. | legao si |
3. | legao je |
množina | |
1. | legli smo |
2. | legli ste |
3. | legli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam legao |
2. | bio si legao |
3. | bio je legao |
množina | |
1. | bili smo legli |
2. | bili ste legli |
3. | bili su legli |
imperativ | |
jednina | |
2. | legni |
množina | |
1. | legnimo |
2. | legnite |
glagolski prilog prošli | |
legavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
legao, legla, leglo | |
legli, legle, legla |
1. | zauzeti vodoravan položaj; legnuti |
2. | (u što, na što) smjestiti se prema veličini i obliku |