lèžati
lèžati () nesvrš. 〈prez. lèžīm, pril. sad. lèžēći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ležati | |
prezent | |
jednina | |
1. | ležim |
2. | ležiš |
3. | leži |
množina | |
1. | ležimo |
2. | ležite |
3. | leže |
futur | |
jednina | |
1. | ležat ću |
2. | ležat ćeš |
3. | ležat će |
množina | |
1. | ležat ćemo |
2. | ležat ćete |
3. | ležat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | ležah |
2. | ležaše |
3. | ležaše |
množina | |
1. | ležasmo |
2. | ležaste |
3. | ležahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | ležao sam |
2. | ležao si |
3. | ležao je |
množina | |
1. | ležali smo |
2. | ležali ste |
3. | ležali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ležao |
2. | bio si ležao |
3. | bio je ležao |
množina | |
1. | bili smo ležali |
2. | bili ste ležali |
3. | bili su ležali |
imperativ | |
jednina | |
2. | leži |
množina | |
1. | ležimo |
2. | ležite |
glagolski prilog sadašnji | |
ležeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
ležao, ležala, ležalo | |
ležali, ležale, ležala |
1. | biti u vodoravnu položaju, mirovati ispružen; počivati |
2. | pren. a. biti u zatvoru [ležati pet godina] b. biti mrtav c. pejor. stalno se odmarati ne radeći |
3. | zauzimati neki prostor, prostirati se, nalaziti se na nekom prostoru, biti smješten ili uskladišten (za zemljopisne pojmove, stvari, pošiljke, teret itd.) [grad leži na obali] |